TAŽ — prva akademija tenisa u Srbiji
Osnivač i predsednik Teniske akademije Živković (TAŽ), Nikola Živković, proglašen je 2011. godine za najboljeg trenera u Srbiji, pošto je kao selektor juniorske reprezentacije Srbije sa devojčicama do 14 godina postao šampion sveta. On je za Studentski dnevni list rekao da je za motivaciju mladih talenata veoma značajno da Srbija ima igrače u samom svetskom vrhu, jer su mladima potrebni uzori, kao i u bilo kom drugom sportu. Mislim da u nekoj bližoj budućnosti nećemo doživeti takvu popularnost tenisa u Srbiji kakva je bila pre desetak godina kaže Živković. Svako je želeo da igra, makar i rekreativno, pa smo imali ogroman broj polaznika. Trinaestogodišnja Lola Radivojević iz TAŽ–a nedavno je osvojila Međunarodni juniorski turnir u kategoriji do 16 godina. Živković ističe da u klubu ima dosta perspektivnih mladih ljudi, ali da je bilo kakvo predviđanje nemoguće, jer sve zavisi od toga kako će se oni dalje razvijati, kako fizički, tako i mentalno.
Ova teniska akademija prva je u Srbiji, a njeni igrači su članovi reprezentacije. Ima ekipu licenciranih trenera i ukupno deset terena u okviru svog kompleksa. Kroz njihove programe svake godine prođe više stotina tenisera iz preko 30 zemalja. Nalaze se u samom vrhu srpskog tenisa, a bave se takmičarskim delom i organizovanjem škole tenisa. Tokom leta organizuju se i kampovi koji uključuju individualne, kolektivne, kondicione treninge i druge aktivnosti. Živković smatra da je najbolje početi sa sedam ili osam godina, jer se obično ne pokaže dobro kada deca počnu da treniraju prerano, sa manje od pet godina. Roditelji neretko očekuju previše od svoje dece kaže on. Pošto je tenis prilično skup sport, oni žele da im se sva ulaganja što pre vrate. Prekretnica su 17. i 18. godina života, kada igrači odlučuju hoće li nastaviti da profesionalno igraju. U početku je svakako neophodan talenat, ali samo napornim radom i upornošću kasnije se mogu postići određeni uspesi.
Foto: Teniska akademija Živković
Stipendije za najbolje
TAŽ je u poslednje dve godine poslao veliki broj mladih u SAD na koledže. Oni dobijaju stipendije i nastavljaju teniske karijere širom Amerike. Nikola Dimitrijević ima 19 godina, u Americi studira klasičnu gitaru, a tenisom se bavi od svoje osme godine. Igra u američkoj koledž ligi, a planira da sledećeg leta igra fjučerse u Srbiji. Kaže da sviranje gitare i igranje tenisa imaju dosta toga zajedničkog, između ostalog i način na koji se u njima napreduje. Gitara se svira žicama i tenis se igra žicama, a i oba podrazumevaju puno putovanja i upoznavanja novih ljudi.
Dimitrijević kaže da mu je školovanje veoma važno i da ga sigurno neće zapostaviti, ali i da pored svih obaveza uvek nađe vremena za svoje prijatelje. Meni je najbolji izlazak šetnja kejom, a ako hoćete da konzumirate alkohol čitave noći i da budete dobar sportista, to definitivno nije moguće. Smatra da interesovanje za tenis u Srbiji opada, a uzrok tome vidi u trendu odlazaka mladih iz zemlje. Kada sam počeo da treniram bilo je tu i nekoliko mojih prijatelja, ali brzo su odustali dodaje. Do pre nekoliko godina je bilo lako da na turniru bude po 40 momaka, a sada jedva dođe 16. Njegov uzor je Novak Đoković, omiljeni udarac mu je bekhend, a kaže da bi trebalo da poradi na ofanzivi.
Foto: Teniska akademija Živković
Koliko je skup juniorski tenis?
Baviti se tenisom nije skuplje nego baviti se bilo kojim drugim sportom. Međutim, on podrazumeva znatno veće troškove kada dete počne da ide na takmičenja, obično sa 13 godina. To su često međunarodna takmičenja, pa su problem uglavnom putovanja. Šesnaestogodišnja Anastasija Stojanović igra tenis već više od deset godina. S obzirom na to da je iz Prokuplja, počela je da trenira tamo, ali već duže vreme je u TAŽ–u, a nedavno se i preselila u Niš. Tenis je zaista zahtevan finansijski, pre svega zato što je teško naći sponzore kaže Stojanovićeva. Ipak, ovde u klubu imamo sjajnu podršku trenera pa je mnogo lakše. Ona vanredno pohađa tehničku školu, pa treninge usklađuje sa rokovima polaganja ispita i obrnuto. Uzora vidi u Ruskinji Mariji Šarapovoj, a odlučila je da počne da trenira bez pritisaka roditelja, dok je gledala Novaka, Jelenu i Anu na televiziji. Ona će uskoro igrati dva ITF turnira u Skoplju.
Lazar Radenković pohađa gimnaziju u Pirotu, počeo je da trenira sa šest godina i igra već 11 godina. Saglasan je sa tim da je tenis veoma skup sport, ali kaže da im klub u velikoj meri izlazi u susret. Žrtvuju se finansije, slobodno vreme i prijateljstva, ali dobija se mnogo toga. Njegov omiljeni udarac je servis, a idoli su mu Đoković, Nadal i Federer. Kada bi mogao da sastavi savršenog tenisera, kaže, uzeo bi mentalni sklop Federera, kretanje Nadala i Đokovićev ritern. Radenković uskoro odlazi na turnir u Skoplje, a zatim će igratu na Kipru.
Foto: Teniska akademija Živković
S obzirom na to da spada u individualne sportove, tenis može veoma povoljno uticati na razvoj ličnosti i to na samopouzdanje i sposobnost samostalnog odlučivanja. Osim toga, ukoliko se ne ostvarite kao igrač, uvek se možete baviti trenerskim poslom. Kao i u drugim sportovima, dosta toga se promenilo u odnosu na ranije. Igra se snažnije i brže, a gotovo svake godine uvode se određene novine. U TAŽ–u kažu da je intresovanje ljudi za turnire koji se igraju na njihovim terenima prilično nisko, uprkos tome što je ulaz uvek slobodan. To bi svakako trebalo da se promeni, jer možda baš ovde imamo prilike da gledamo buduća zvučna imena svetskog tenisa.