Nagrada Pavle Vuisić za životno delo i izuzetan doprinos glumi dodeljena je Lazaru Ristovskom. Pored ove nagrade, on je proglašen i za najboljeg glumca prve festivalske večeri. Sa njim smo pričali o filmu Dnevnik mašinovođe, u kojem igra glavnu ulogu, kao i o nagradi.
Koliko Vam znači nagrada Pavle Vuisić koju su Vam dodelile Vaše kolege?
Lazar: Uvek je najteže dobiti nagradu od kolega i zato te nagrade za mene imaju posebnu važnost. Ova nagrada je za životno delo i ona je na neki način srpski Oskar za životno delo. Ove godine sam dobio nekoliko nagrada, ali ova je jedna od najvažnijih.
Koju poruku prenosite gledaocima ovom komedijom koja oslikava realan život jednog mašinovođe?
Lazar: Ovo jeste realistička priča. Ona ima važnu poruku za mlade ljude, tako da može da se tumači i kao omladinski film. Mladi čovek se bori za svoje ideje, on želi da bude mašinovođa, a ja glumim oca koji mu ne da da bude kao on. On je uporan i ostvaruje tu svoju želju, što je i poruka mladima da ne odustaju.
S obzirom na to da svaki mašinovođa tokom svoje karijere nesvesno ubije 20 ljudi, mogu li se oni nazvati ubicama?
Lazar: Oni mogu da se nazovu, ali nevinim ubicama. Oni to ne rade namerno ni svojom voljom, već nepažnjom drugih oni postaju to što postaju.
Po Vašem mišljenju, koliko je neophodno da žrtvujemo sebe kako bi naša porodica opstala?
Lazar: Nažalost, to se u teškom vremenu koje dolazi često dešava, ali ne bukvalno dati život i žrtvovati se. Roditelji često veliki deo svog života koriste da bi svojoj deci i bližnjima omogućili bolji život. To je sastavni deo života, to ćete i vi mladi raditi sa svojom decom.
Koliko u našoj okolini u stvari postoji strah od smrti drugih i strah da nekoga nenamerno povredimo?
Lazar: To je veoma teško pitanje, ali strah od smrti je sastavni deo svačijeg života. Što se čovek bolje pripremi za taj neminovni odlazak, on smrt dočekuje kao nastavak ovozemaljske priče. Što čovek živi iskrenije i moralnije, lakše mu je da umre.
Ove večeri publika će moći da pogleda film S one strane i Procep.